To sve su nazivi prelijepe pasmine koja je jako elegantna, neovisna i impozantna (kada prolazi afghan ulicom svijet staje i divi se, ali što je to zapravo afghan).
Afgan ima dugu svilenkastu dlaku u mnogo razlicitih boja. Neke boje imaju i čudne nazive npr. tamno plavi afgan je za moje oko boje čokolade ili crvena boja je za mene tamno zlatna.
Ono što nije dozvoljeno je bijela glava ili bijele fleke na glavi.Najveći broj afgana ima bjeli znak na grudima. Afganova dlaka kod kretanjaoblikuje njegove obrise. Crne obrubljene oči bi trebale biti u obliku trougla. Kretanje afgana bi trebalo biti plivajuće I tekuće sa visoko podignutim i savijenim repom. Standard kod oblika repa nije jasan. Neko kaže da je dovoljno da je rep savijen u obliku srpa ali u Českoj /i u većini država/ se traži da je prsten na repu zatvoren.Trčeći afgan je egzotična pojava koja se ne može vidjeti ni kod jednog drugog psa. Afganistanski hrt sijeva očima od zadovoljstva prema čovjeku uz kojeg trči. Čeoni dio glave je dug, sa izrazitim zatiljkom, pokriven dugom dlakom, koja na vrhu tvori razdjeljak. Duga svilenkasta dlaka nalazi se i na ušima. Prednje su šape izrazito velike, a zbog guste dlake izgledaju još i veće. Kod tog je psa posebno važno krzno, koje psu daje izgled plemenitosti. Dozvoljene su sve boje. Idealna visina - 68,5 do 73,5 cm.Težina - 25 do 30 kg. Ako je pas veći od ovog standarda I ako je kompaktan, to nije mana. Sve zavisi do sudca. Ima sudaca koje kažu da iznad standarda pas nije pas nego konj, i da kod njih nema šansi za pobjedu /Đorđe Tešić,/ ali najviše sudaca preferira veći tip.
Njegova glavna osobina je neovisnost. U obitelji se nikada ne osjeća podređenim, već je jednak s drugim članovima obitelji. Potrebno je puno truda, ljubavi i dosljednosti da postane poslušan. Vrlo je rizično imati tog psa i zato ga nikako ne preporučujem ljudima koji se barem malo ne razumiju u pse. Kada ugleda nešto, što mu se čini vrijednim goniti, ta mu lovina neće pobjeći. Svoju obitelj afganistanac voli, njoj je privržen, stoga nije pas koji bi mijenjao vlasnika. Želimo li mu omogućiti dovoljno kretanja mora sudjelovati na trkama. Po naravi je čuvar, potrebna mu je redovita njega. Doseže brzinu do 45 km/h. Iz vlastitog iskustva znam da je afganistanac jos brži. Naši psi kada redovno treniraju mogu trčati I preko 60km/h.
Povijest pasmine nija sasvim jasna. Ova pasmina je iz brojne pasmine srednjoazijskih hrtova. Postoje tri vrste: kratkodlaki taigan, afgan sa srednje dugom dlakom /liči na saluku/i sa dugom gustom dlakom. Na zapad, afganistanac je ptrvi put pokazan tek 1907 god. Bio je to pas Zardin, vlasnika kapietana J.Barffa. Ovaj pas je postao legenda za svakog ko se poslije bavio afganima.Za afganistance su još puno uradili bračni paroviAmpsovi i Murrayovi. Oni su donijele prve primjerei na evropski kontinent i većina evropskih linija je potekla baš od ovih pasa. Patronat nad afganima drži Engleska.Afganistanski hrt je oduvijek lovio lovinu po šumama (izuzetak je, za razliku od ostalih hrtova koji love u čoporu on lovi sam). Lovinu je hvatao po nekoliko km tako da mu čovjek nije mogao pomoći i od tada se afganistanac počeo oslanjati samo na sebe i na svoju pamet i instinkt, na svoju inteligenciju, orijentaciju i snagu. To je glavna stvar koja sada dosta otežava njegov odgoj.
Afgan je zabranjen za korištenje u lovu jer on svoju lovinu ne hvata već ubija. Njegov instinkt lovca je toliko jak pa se preporučuje da je uvijek na povodcu. Ako ga pustite sa povodca a on hoće nešto hvatati ili za nečim trčati /dijete, auto, mačku, pticu/ neće se vratiti na zviždanje niti zvanje. Ima savršenu orijentaciju i vratit će se vama tek kada on odluči i to često iz pravca gdje ga uopšte ne očekujete. Njegov povratak može trajati i nekoliko sati.
Imati afganistanca nije jednostavno, stoga on nikada neće postati modni pas.
Preuzeto s:
http://www.pasoddy.com/dog/afganistan_.htm
Početna stranica 
ve!
jo šda dobijem komplekse 