Puli, mađarski ovčar, pas je kojemu se daje najviše nadimaka. Međutim, to vrijedi samo za odrasle pulije, u dobi od dvije godine pa na više. Za štenca će svaki prolaznik pomisliti da je mješanac ili neošišana pudlica. A pokušate li jedan kilometar prošetati sa svojim zrelim pulijem, trebat će vam za tu avanturu ne normalnih deset minuta, već najmanje jedan sat. Rijetko koji prolaznik vas neće zaustaviti, a zasigurno će to učiniti svako dijete. Uz dobacivanja stila - gle... Gulit, usisivač, Marli, vuneni pas itd., morat ćete nadahnuto odgovarati na brojna pitanja. Primjerice: gdje mu je glava, a gdje rep; u kojem smjeru hoda; da li ima oči; da li vidi... Eto, i kratkih odgovora. Puli nije igračka nedefiniranog oblika, već pravi, izuzetno intelignetni i značajem osebujni ovčarski pas, privržen svome vlasniku i svojoj obitelji.
Kako mu je rep dugačak, ali višestruko "zarolan" na leđima, to gledano "iz profila" doista se ne vidi precizno gdje je glava, a gdje rep. Puli ima dugu dlaku u resicama, poput "dread-locks" - sitnih pletenica toliko popularnih u crnaca - samo što njegovi "žniranci" rastu prirodno, pa ga se ne mora voditi frizeru. Usput, preporuka vlasnicima pulija: na upit prolaznika da li psa vodite frizeru, nevino i smireno odgovorite pozitivno i navedite ime najpoznatijeg trendovskog stiliste. Tako ste, naime, najbrže gotovi i možete ići dalje! Najvažnija prednost pulija iz ugla viđenja jedne domaćice svakako je činjenica da mu dlaka ne otpada i da se nikad ne linja. Jedino u slučaju da se vaše dijete malo zdušnije proigralo s ljubimcem ili vam je potpetica stala na krivo mjesto, na podu ćete naci "žniranac". I još jedna važna uputa za foto-amatere: ako hoćete uslikati pulija, pobrinite se da se razbijesni i pokaže zube ili ga vodite deset katova uz stepenice da isplazi jezik. To je jedini poznati način koji jamči da će se na fotografiji prepoznati da nije riječ o mrlji, već o psu
Ako imate pulija (crnog, bijelog ili smeđeg) nemojte zaboraviti da je to pravi ovčarski pas, čuvar stada. Zato mu ostavite njegov eko-look i nemojte popustiti američkim trendovima koji raščešljavljanjem dlake pulija i posebnim sisanjem tog divnog prirodnog psa pretvaraju u - umjetnički obrezanu živicu. Puli, ne zaboravite, prije kojih tisuću godina došao je s Mongolima iz Kirgizije, iz azijskih stepa, a istim tim Mongolima je pomogao da u Panniju dovedu tisuće ovaca. Puliji čuvaju ovce na specifičan način: jureći oko stada skaču im na leđa, te s leđa na leđa, te ih tako sabijaju na okup. Današnji urbanizirani puli zadržao je potrebu za čuvanjem stada, pa tako doživljava sve članove obitelji, s izuzetkom samoga gazde (kojega je on sam odabrao po tko zna kojim kriterijima). Svaki povratak s puta kojega od članova obitelji nailazi na istu reakciju - puli je ljut i uvrijeđen i to otvoreno pokazuje. Ponekad čak danima "ne razgovara" s takvim obludjelim članom obitelji!
Zašto pulija ima relativno malo i zašto nisu traženi?
Prije neposrednog odgovora na pitanje treba reći kako činjenica da pulija ima relativno malo ima i pozitivnih posljedica, jer je izbjegnuta masovna produkcija u uzgajivačnicama odnosno "tvornicama pasa", pa se s pulijima nije desilo što i s brojnim drugim pasminama - da su degenerirale, da im se srozala kvaliteta. A jedan od razloga zašto je puli manje popularan kod uzgajivača je njegova kasnostasnost: mladi puli u svoju pravu standardnu, što znači i izložbenu, formu stasa tek u dobi od tri-četiri godine, no reproduktivno je sposoban i aktivan i do kasne dobi (i iza desete godine!). Manje je poznato i to da je puli dugovječni ljubimac koji zadržava svoju aktivnost i u najstarijoj dobi. No, profesionalni uzgajivači moraju dvostruko dulje čekati da bi postigli s njime izložbeni i, nastavno, uzgojni uspjeh no kod većine drugih pasmina, a što zasigurno utječe na njihov interes. Zato se i u Hrvatskoj uzgojem pulija bave uglavnom samo iskusni amateri, a što utječe i na njihovu cijenu, pa su, unatoč atraktivnosti i rijetkosti, relativno povoljne cijene štenadi.
Zašto držimo da će puli biti jedan od najpopularnijih pasa u 21.stoljeću?
Više je razloga za takvu tvrdnju. Prvo, pogodne su (srednje) veličine, a tendencije su da će "psi-lavovi" i "psi-miševi" biti zanimljivi sve užem krugu specijaliziranih uzgajivača. Drugo, dlaka, osim što je atraktivna (prirodne resice), jednostavna je za održavanje, ne linja (ne otpada), nepotrebno je šišanje, češljanje, pa se štedi i na takvim uslugama. Treće, jedna su od rijetkih pasmina koje su jednako dobre i kao kućni ljubimci, kao radni, službeni i izložbeni psi. Četvrto, a što potvrđuju radovi poznatog biologa-ethologa Konrada Lorenza, imaju usklađenost poželjnog karaktera s poželjnim temperamentom. Križanjem je g. Lorenz pokušavao dobiti određenu ravnotežu, vjernost čovjeku i volje za rad, a kod pulija, kao predstavnika azijskih pasmina s europskim značajkama, upravo je ta ravnoteža prisutna. Očigledno, ono što se nastoji tek postići u "psecim laboratorijima" već postoji - a to je puli! Čemu onda dalje eksperimentirati, kad je ishod toga krajnje neizvjestan!
Preuzeto s:
http://www.pasoddy.com/dog/Puli_.htm
Početna stranica 
