Tipičan je pas čopora namjenjen gonjenju zečeva. Zbog toga ima čvrstu
tjelesnu građu s elegantnim obrisom. Dok trči njegov je korak dug i
elastičan. Vrlo su brzi i uporni trkači. šape su im jake i zatvorene.
Na glavi imaju izraženo tjeme, potiljak i lagano zaobljen čeoni dio
lubanje. Uši mu moraju doseći njušku ako ih potegnemo u tom smjeru.
Glava ne smije djelovati grubo. Kraj repa je bijele boje i nošen je
visoko. Dobrodušnost je tipična za ovu pasminu. Može biti trobojan
(tricolor) i dvobojan (bicolor) i ima sve moguće boje pasa, osim
jetrene. Visok je od 33 do 40 cm, a težak od 10 do 18 kg. Zdrav beagle
živi 12 godina. Iako živi u obitelji, beagle je lovački pas. Možemo ga
upotrijebiti za traganje. U šumi i na travnjaku odlično prati trag i na
to treba računati kada želimo beaglea. Love u čoporu, često sa lovcem
na konju, ali u većini slučajeva love pojedinačno ili u parovima uz
pratnju lovca. Jednom kada krenu i opkole zeca laju melodičnim i
ugodnim lavežom. Promjena u lavežu lovcu ukazuje da je zec izašao iz
skrovišta. Samouvjeren je i vitalan, uvijek spreman na maženje.
Društven je, uljudan i privržen cijeloj obitelji, a ne samo jednom
čovjeku. Njegova društvenost je tolika da će se razveseliti kontaktu s
bilo kim, pa čak i s provalnikom. Susretljiviji je od ostalih pasa,
nasrtljivi beagle je netipičan. Zbog tvrdoglavosti treba s njim biti
dosljedan. Mora mu biti jasno koliko daleko može ići, i ako to bude
znao, učit će brže. Potrebno mu je puno kretanja i tjelesne aktivnosti.
Ova pasmina se minimalno linja, a kratka dlaka ne zahtjeva veliku
pažnju, četkanje je dovoljno. Voli lajati pa je to karakteristika koju
bi vlasnici trebali prihvatiti. Beagle se voli igrati i osim nekih
izuzetaka, jako voli djecu. Beagle je pas za ljude koji žele malog, ali
aktivnog ljubimca. Uz dobro školovanje i dovoljno kretanja beagle će
postati idealan obiteljski pas. Specifične bolesti beaglea nisu
poznate. U znanstvenim ustanovama upotrebljavaju ih kao pokusne
životinje.
POVIJEST:
Beagli
su s nama stoljećima, možda čak i milenijima, pas tipa beagle se
pojavljuje još 400 g.pr.Kr. Ova pasmina je na britanskim otocima i u
Francuskoj prvotno bila uzgajana za lov kunića, no najveću popularnost
stekla je u Americi i Kanadi. Upitno je porijeklo imena pasmine, ali se
pretpostavlja da je označavalo najmanje lovačke pse. Prva upotreba ovog
imena u pisanim dokumentima bila je sredinom 15. stoljeća, a postoje i
pisani dokazi da je sa ovim psom lovljeno u vrijeme Henrija VII.
Tijekom 18. stoljeća beagli su često bili toliko maleni da su mogli
biti nošeni u džepovima lovaca.
preuzeto s:
www.beaglecroatia.com
Početna stranica 
