Vajmarski ptičar je izuzetno svestran pas koji žustro pretražuje teren i stajanjem označava pronađenu divljač. Vrlo rado donosi sve što može ponijeti. U radu glavu nosi znatno niže od ostalih ptičara. U stajanju siguran, izrazito vodoljubiv i vrlo otporan i na zahtjevne vremenske uvijete. Pokazuje izvanrednu sklonost za rad na disciplinama poslije hica, uključujući i rad na tragu ranjene divljači.
Često se ovi psi koriste i kao čuvari, službeni psi, te kao takmičarski psi u vuči saonica i agility-ju.
Ovu pasminu sve do nedavno mogli su posjedovati samo lovci i zahvaljujući tome pasmina je sačuvala svoje izvanredne osobine i karakteristike. Nažalost, vajmarski ptičar je danas počeo plaćati danak svog aristokratskog i atraktivnog izgleda. Postoji sve vise uzgajivača koji ne vode brigu o radnim odlikama i karakteru ove pasmine.
Vajmarac je srednje velik, lijepo oblikovan i žilav lovački pas vrlo zamjetljive boje krzna. Kratkodlaki i dugodlaki vajmarski ptičar razlikuju se samo po dlaci... Glava je masivna, s dugim nosnim dijelom. Kod ženki je nježnija nego kod mužjaka. Gubica je skoro okrugla. Usnice su boje mesa, njuška tamnija koja prelazi u sivkastu. Oči su kod mladunčadi plavkaste, a kasnije postanu svijetle do boje jantara. Uši su široke i prilično duge. Dlaka je kratka i čvrsta, glatka i priljubljena. Poddlake ima malo ili je uopće nema. Boja: srebrna, srnasto ili mišje siva, moguće su i nijanse. Visina - od 59 do 70 cm, težina - od 23 do 28 kg.
Kratkodlakog vajmarskog ptičara su nekada uzgajali skoro isključivo u Thurengenu.
Odličan je tragač, koristan i za traženje pogođene divljači. Sadašnje ime nastalo je u zadnjoj trećini XIX. stoljeća. Pasmina ga je dobila po velikom knezu Karlu Augustu Weimarskom (1757-1828.), koji je lovio s kratkodlakim, svijetlim psima, moguće i sivim. Prvo društvo za uzgoj čistokrvnih kratkodlakih vajmarskih ptičara srebrno sive boje bilo je utemeljeno 1897. godine.Vodljiv je, ima izrazito razvijen lovački nagon, temperamentan je i primjeren za život u obitelji.
Dobro se osjeća u kući, ima razvijen i obrambeni nagon. To ne smijemo razumjeti pogrešno - iako može živjeti u kući, uz obitelj, kratkodlaki vajmarski ptičar nije obiteljski, već lovački pas. Za uzgoj se koriste samo psi koji završe određene lovačke radne ispite i ispit za obrambeni rad.
Autor:Marija Plenković, uzgajivačnica Vajmarskih ptičara "Dianas Argentum" :
http://www.dianas-argentum.2-kennels.com/index.html
Početna stranica 
mislim ono kako su ljudi koji ne održavaju tu pasminu sebični. Stvarno tužno...
