Odgoj pasa

Ovako,ja sam nova,i vidjela sam da je ova tema započeta,a nitko nije ništa napisao,pa sam odlučila napisati ja.
BRAVO MENI! hahah,(šalim se)
Nikada ne smijemo dozvoliti da pas pobijedi, tj da nam nametne svoju volju,jer time za njega više nismo vođa, nismo u stanju dobiti od njega ono što želimo.Također moramo stalno pratiti ponašanje psa i iz toga zaključivati što pas želi. Ukoliko tijekom hranjenja priđemo psiću(ili psu)a on zareži na nas, on u tome trenutku nama govori da se maknemo od njega jer ne želi s nama dijeliti hranu.Ukoliko odstupimo on je pobjednik.

Međutim u takvom trenutko moramo reagirati čvrsto i odlučno;ukoliko zareži;uzet ćemo mu zdjelicu sa hranom te će ostati bez ostatka obroka. Ukoliko ovo napravimo 2-3 puta pas će shvatiti poantu;da režanjem ne čuva hranu nego ostaje bez nje, a ukoliko ne zareži neće ostati bez hrane. Ovo je samo primjer kako se moramo ponašati, te biti odlučni u nastojanju da psu budemo alfa-jer alfa nije lako biti, u prirodi je alfa samo najbolji i najsposobniji pripadnik čopora (zato ostali pripadnici čopora i jesu vjerni i odani vođi).

Na sebe smo preuzeli veliku zadaću, međutim ukoliko to uspijemo vidjet ćemo kako će nam nas pas biti zahvalan, odan i vjeran. Osjetit ćemo suradnju, njegovou sreću, jer postoji u njegovom životu netko koga će sljediti, postoji uzor.Pas će za svog vođu učiniti sve. Ispričao bih samo jedan slučaj. Kolega, vodič službenog policijskog psa, je imao nesreću da mu je pas sa 13god obolio. Pas više nije mogao kontrolirati mokrenje.

Međutim pas je patio. Patio je zbog toga što je svjestan da radi ono što ne smije, da se suprostavlja volji svojeg vođe (jer je kao štene naučio da to ne smije). Kolega ga je pokušao u trenutku vršenja nužde u stanu, pohvaljivat, da mu pokuša objasniti kako ne čini ništa loše, međutim nije uspio. Kolega mi je ovo pričao sa suzama u očima, tužan jer je izgubio psa-prijatelja koji mu je i u zadnjim trenucima svog života davao do znanja da ga cijeni i poštuje, da mu je vođa, onaj koji ga je vodio kroz život. Pas nije otišao od kuće, imao je uz koga završiti svoj život, uz svog vodiča, svog vođu.

Ovim primjerom vidimo što znači psu kad ima nekoga,razmislite o svojem ponašanju prema psu,nemojte u njemu gledati čovjeka, jer on to nije,niti želi postati. Odgajajte ga kao psa, i priuštite mu život za kojeg on zna, onakav u kakvom će on biti sretan.

Nadam se da će vlasnicima,pogotovo mladih pasa,ovo pomoći u razumjevanju načina života,te najvažnije,pomoći da postanu netko i nešto svojem psu.Jer pas će to znati cjeniti.Jedino živjeći svoj prirodan način života pas će biti sretan.

Ovaj tekst nije sav moj,naravno,pola sam napisala sama,i pola našla na google. Mislim da je ovdje sve opširno,i razumljivo opisano,nadam se da ćete se snaći.

Lijepi post Marto...tužan ali poučan

Bravo Marta,odličan post!
Super slikica,labrador!!

hvala,hvala. drago mi je što vam se sviđa.

Marta je ovo fkt super obajsnila..a ovo uglavnom ljudi sve rade,popuštaju psu i onda se znaju začuditi kad pas ne sluša,ovo sa zdjelicom nisam probala,ali nikad nisu režali na mene!

Super napisano! Svaka čast.

Da, istina, nekad ljudi popuštaju psima, pa govore neće više, neće više, al samo ispadnej oš gore, a važno je od malena naučit psa tko je alfa - vođa

Slazem se sa vama! Super je napisano!

Moja Nina je dosla kod mene sa 5,5 meseci i do tada je zivela u stanu. Bila je jako razmazena. Jedva sam je odvikla od nekih navika, kao sto je naprimer setnja. U pocetku je ona isla gde ona oce, a meni je to bio prvi pas i ne bas mali, jer je ona bila jako velika za 5,5 meseci i tako da sam se upocetku plasila nje malo. U setnji ona je htela da ako ona hoce desno nije bilo sanse da skrenem levo. I tako sam je jedva setala, tojest ona je setala mene. Dok je jednom nisam uvatila i 10 minuta stajalismo na ulici jer sam odlucila da je od toga naviknem. I sada je super. Ali psi tacno znaju kog clana porodice kako smeju da tretiraju. Nina zna da kad je tata kuci nesme ni da pomisli da otvori sama vrata i udje u kucu. A dok seta zssa tatom zna da ce joj on uvek dati da ide gde hoce, da je nece nikad povuci ako nesto njuska, dok ako seta sa mamom zna da ce uvek dobiti nesto da jede, granule ili poslastice. A dok seta samnom zna da nesme da cima povodac i da trci dok je na njemu. I jedno vreme sam je ucila da kad je na povodcu seta samo na sa leve strane i sada kada setamo trudise da me nepetlja u povodac niti zaobilazi vec idde samo sa jedne strane. I kad hoce da predje na drugu samo ako ja stanem dok onda ona prelazi, a ako ne ostaje na toj strani. I to mi se jako svidja sa tim stranama, jer me je ranije vukla kako stigne, pa ide iza mene, a sad ne.